Fréttir

Fréttatķminn - Fengu fullkominn dreng

11.11 2011

Eftir nokkurra įra raunir, misheppnašar tękni- og glasafrjóvganir, ķ von um barn mętti Ingibjörg Ólafsdóttir meš hnśt ķ maga ķ vinnu sķna į Reykjalundi um mišjan jśnķ 2010. Hśn vissi aš žennan dag fengi hśn hugsanlega sķmtal um aš barn biši žeirra Valdimars Hjaltasonar, eiginmanns hennar, ķ Kķna. Starfsmenn Ķslenskrar ęttleišingar sįtu alla nóttina og leitušu barna meš skilgreindar séržarfir į listum kķnverskra stjórnvalda eftir forskrift vęntanlegra foreldra.

„Svo var hringt,“ segir hśn. „Yfirmašur minn sagši aš hann hefši viljaš skutla mér heim um leiš og ég fékk fréttirnar, en hann sį bara undir iljarnar į mér žar sem ég hljóp ķ gegnum trjįlendiš beinustu leiš heim. Ég gat ekki bešiš eftir žvķ aš greina manninum mķnum frį fréttunum,“ segir hśn žar sem viš sitjum viš eldhśsboršiš į heimili žeirra ķ Mosfellsbę. Sonur žeirra Eysteinn Orri sötrar heitt kakó viš hliš hennar. Hann varš žriggja įra ķ byrjun maķ. Ingibjörg lżsir žvķ žegar hśn vissi fyrst af Eysteini.

„Į fimm vikna fresti eša svo skošar Ķslensk ęttleišing uppfęršan lista yfir kķnversk börn meš séržarfir. Ekki er hęgt aš bśast viš aš barn finnist strax viš fyrstu skošun fyrir vęntanlega foreldra, en žannig var žaš ķ okkar tilfelli. Kristinn [framkvęmdastjóri Ķslenskrar ęttleišingar] hringdi ķ mig ķ vinnuna um klukkan ellefu og sagši greindi mér frį upplżsingum um barn sem viš gętum skošaš. Spennan og tilhlökkunin var mikil. Žegar viš sįum gögnin įkvįšum viš strax aš barniš yrši okkar.“

Drengur beiš žeirra ķ Kķna

Fullkominn strįkur, eins og Ingibjörg segir, beiš žeirra ķ Kķna. „Viš fengum mynd af honum og gengum meš hana į okkur og sżndum öllum. Žetta geršist allt svo hratt hjį okkur. Umsókn okkar fór śt ķ mars 2010, viš fengum forsamžykki fyrir žvķ aš ęttleiša barn meš séržarfir hér heima ķ lok maķ og myndina af drengnum 22. jśnķ sama įr. Ég fann aš nįnasta fólkiš okkar óttašist – ešlilega kannski – aš ęttleišingin gengi ekki ķ gegn og aš viš yršum fyrir vonbrigšum eins gerst hafši įšur.“

Litli drengurinn var tveggja įra žegar žau fengu vitneskju um hann. Hann hafši veriš vistašur į munašarleysingjaheimili ķ borginni Jinan ķ Shandong-héraši. Žaš er ķ klukkustundar flugleiš frį Peking, höfušborg landsins. Hann hafši fundist hįlfs įrs gamall fyrir utan stofnun ķ borginni. „Ķ Kķna geta foreldrar ekki gefiš börn sķn til ęttleišingar. Žau finnast žvķ flest žar sem mannmergšin er mikil; į torgum eša fyrir utan félagsmįlastofnanir, vilji foreldrar žeirra aš börnunum verši bśin góš ęvi,“ segir Ingibjörg.

„Į barnaheimilinu var ašbśnašurinn eins góšur og mögulegt er į svona staš. Žau voru fimm ķ herbergi og žaš virtist hafa veriš hugsaš vel um žau,“ segir Ingibjörg sem skošaši heimiliš meš Valdimar og Eysteini tveimur dögum eftir aš hafa fengiš hann ķ hendur. „Heimsóknin var gķfurlega erfiš. En jafnframt er mjög dżrmętt aš hafa haft tękifęri til žess aš heimsękja žaš og sjį hvernig hann bjó. Į heimilinu voru börn allt upp ķ įtjįn įra aldur, en žį bżšst žeim aš fara ķ hįskóla. Ég get ekki metiš hvort žau sęki ķ slķkt nįm eša hafi fengiš žį örvun sem žarf eša stušning til žess,“ segir hśn.

„Ķ žessari heimsókn virtist Eysteinn ekki vilja sjį eša heyra af börnunum eša fóstrunum sem žar voru. Hann kśrši sig upp aš okkur, en pabbi hans var meš hann ķ poka framan į sér. Hann hélt mjög fast ķ pabba sinn,“ segir hśn įšur en hśn lżsir tilfinningarśssķbananum žegar hśn fékk Eystein fyrst ķ hendurnar.

Fyrstu kynni erfiš

„Kķnverski fararstjórinn hringdi ķ okkur upp į hótelherbergi og sagši aš žau vęru į leišinni upp. Svo bankaši hśn. Eysteinn vildi nįttśrulega ekkert meš okkur hafa. Žessi stund er hrikalega erfiš fyrir žessi litlu grey. Hann öskraši śr sér lungun ķ einhverjar mķnśtur og sjįlf grét ég tregafullum tįrum, bęši af gleši en einnig mešaumkun žvķ žetta er gķfurlegt sjokk fyrir litlu skinnin sem vita ekki į žessari stundu hvaš žau eru aš fį, bara missa.“ Ingibjörg segir žau hjónin hafa tališ sig nęgilega undirbśin fyrir žetta augnablik enda setiš nįmskeiš Ķslenskrar ęttleišingar įšur en žau fóru śt og rętt viš foreldra meš reynslu af ęttleišingum.

„En žaš er ekki hęgt aš undirbśa sig fullkomlega fyrir slķka stund. Hśn var hrikalega erfiš. En Eysteinn var fljótur aš tengjast okkur, strax žennan fyrsta dag,“ segir hśn. Žaš mį lķka sjį į myndböndum sem sżna drenginn kubba į hótelherberginu žennan fyrsta dag fjölskyldunnar, enda rétt tveggja og hįlfs įrs gamall.

„Hann var fyrsta klukkutķmann ķ algjöru sjokki. En viš gįfum honum aš drekka og hann jafnaši sig. Viš fengum klukkustund meš honum og žurftum žį aš fara ķ myndatöku. Žaš gekk fķnt, en žegar viš komum aftur upp į hótelherbergi, klęddum viš hann ķ léttari föt, žvķ hann var allur sveittur og žį fór hann aš hlęja. Hann var glašur og nįši aš sofna um kvöldiš og svaf ķ tólf tķma. Viš svįfum hins vegar ekki mikiš, enda hafši adrenalķniš flętt um ęšarnar žennan dag,“ segir hśn

Sex vikna leikskólaašlögun

„Gengiš hefur vonum framar aš tengjast Eysteini. Miklu betur en mašur žorši aš vona. Stundum afneita ęttleidd börn öšru foreldrinu fyrst um sinn. Viš vorum svo heppin aš žaš varš ekki. Hann varš strax mjög hįšur okkur og passar upp į okkur. Hann hefur treyst į okkur og ekki sótt til annarra eftir hjįlp. En aušvitaš er žaš ferli sem viš vinnum ķ ķ mörg įr. Viš sjįum žaš nś žegar hann fer į leikskóla aš žaš er stutt ķ vantraustiš. Hann óttast aš viš sękjum sig ekki. Hann var žaš stįlpašur žegar viš sóttum hann og viš skynjum aš hann man żmislegt. Viš sjįum aš leikskólinn minnir hann į barnaheimiliš. Viš žurftum žvķ aš segja honum aš hann ętti ekki aš sofa į leikskólanum, engin börn svęfu žar og aš mamma og pabbi kęmu alltaf aš sękja hann ķ lok dags.“ Žetta fékk Eysteinn Orri aš heyra dag hvern ķ žęr sex vikur sem ašlögunin stóš yfir.

„Sķšar komst ég aš žvķ aš hann vildi vita allt um leikskólakennarana og vissi jafnvel hvernig bķlum žęr óku. Hann vildi vita allt įšur en hann gat treyst umhverfinu og žvķ aš viš kęmum aš sękja hann.“

Ingibjörg og Valdimar hafa veriš saman ķ nķu įr. „Žaš var mikill léttir aš įkveša aš ęttleiša barn, žvķ žį vissum viš aš viš myndum eignast barn, spurningin vęri ašeins hvenęr, en ekki hvort,“ segir hśn. Žau hafa nś įkvešiš aš ęttleiša aftur barn meš séržarfir frį Kķna. Bišin er žeim aušveldari nś en įšur, žótt Ingibjörg segi žaš sérstaka tilhugsun aš barniš sem žau fįi vonandi ķ hendur į nęsta įri sé aš öllum lķkindum žegar fętt.

Minnihįttar og horfinn kvilli

„Žaš skiptir ķ raun engu mįli hvašan barniš er, en žaš einfaldar mįlin mikiš séu žau bęši žašan. Okkur langar aš halda tengslunum viš landiš og lķka finnst okkur mikilvęgt aš žau eigi sama uppruna og žannig meira sameiginlegt. Viš teljum žaš mikinn kost,“ segir hśn. „Svo erum viš įnęgš meš ferliš śti og hér heima og viljum ekki breyta žvķ. Viš höfum lķka tekiš Kķna inn į heimiliš. Kķna er landiš sem er ķ fjölskyldunni og okkur žykir virkilega vęnt um Kķna og erum stolt af landi Eysteins Orra og žjóš.“

Ingibjörg og Valdimar vilja ekki segja hvaš varš til žess aš Eysteinn Orri lenti į lista yfir börn meš séržarfir. „Viš merktum viš žó nokkur atriši yfir minnihįttar séržarfir og įkvįšum aš halda žvķ fyrir okkur hverjar žęr voru. Kvillinn hrjįir hann ekki ķ dag og mun ekki hrjį hann. Viš erum svo heppin aš hann er algjörlega fullkominn og aš hér heima hefši hann aldrei flokkast sem barn meš séržarfir,“ segir Ingibjörg.

„Foreldrar vita aldrei hvernig barni reišir af eftir aš žaš fęšist eša hvort eitthvaš óvęnt sé aš. Sumt kemur strax fram. Annaš seinna. Eins er meš ęttleidd börn, mašur veit aldrei. Ég hafši žvķ ekki įhyggjur af žvķ aš hann gęti haft ašra kvilla eša žarfir en nefndir voru ķ lęknaskżrslum og hika ekki eina mķnśtu aš fara sömu leiš viš ęttleišingu nęsta barns.“

Gunnhildur Arna Gunnarsdóttir
gag@frettatiminn.is

Fengu fullkominn dreng

Tengill į fréttina ķ Fréttatķmanum (forsķša)


Svęši