Fréttir

Morgunblašiš - Aš sjį fyrir lit

Njöršur P. Njaršvķk
Njöršur P. Njaršvķk

Alltaf öšru hverju birtist hér į fjósbitanum sį ljóti sįlarpśi sem kallast kynžįttafordómar og lifir į žvķ hugarfari manna aš geta ekki litiš žį réttu auga sem eru öšru vķsi en žeir sjįlfir. Ķ okkar heimshluta byggjast žessir fordómar oftast nęr į śtliti fólks, į litarhętti žess, į žvķ hugboši aš žar sem fari blökkumenn, arabar, eša fólk af hinum svokallaša gula kynstofni (žar meš taldir indjįnar og innśķtar), žar megi bśast viš undirferli og illvirkjum. Af hinu dökka śtliti er umsvifalaust dregin įlyktun um skuggalegt innręti. 
Kynžįttafordómar geta einnig snert ašra žętti ķ mannlegum samskiptum, einkum lķfsvišhorf sem tengd eru ósveigjanlegri trśarsannfęringu eša yfirdrottnun. Hiš fyrrnefnda sjįum viš vķša ķ heimi mśslima og hiš sķšarnefnda kemur t.d. fram ķ žvķ aš Kóreumenn eru litnir hvössu hornauga ķ Japan. Og margir Ķslendingar hafa kvartaš yfir žvķ aš Danir lķti nišur į žį. Sambland af togstreitu trśar og yfirdrottnunar sjįum viš ķ hinni blóšugu illdeilu manna į Noršur-Ķrlandi.
Žessir fordómar hafa fylgt mannskepnunni lengi og stafa nęr ęvinlega af žvķ aš menn neita aš setja sig ķ spor annarra til aš reyna aš skilja žį, en heimta žess ķ staš aš ašrir samlagis žeim sjįlfum, verši eins og žeir. Žessu fylgir oft einkennilegur tvķskinnungur eins og žegar viš Ķslendingar berum mikiš lof į žį landa okkar sem flytjast burt og halda sem lengst ķ žjóšerni sitt, en heimtum svo aš žeir śtlendingar sem flytjast hingaš, gleymi uppruna sķnum umsvifalaust: til skamms tķma sviptum viš žį meira aš segja nafni sķnu um leiš og viš kröfšumst žess aš ašrar norręnar žjóšir virtu ķslenska nafnhefš.
Samlögun litarhįttanna er svo önnur saga. Hśn gerist ašeins meš blóšböndum og er kynžįttahatrinu mikill žyrnir ķ augum.

Alvarlegt mįl
Žęr fregnir berast nś frį Svķžjóš aš kynžįttahatur hafi magnast svo mjög žar ķ landi, aš fariš sé aš limlesta innflytjendur og jafnvel myrša žį vegna śtlits. Sem betur fer hefur slķkt ekki gerst hér, en žó hefur oft veriš veist aš slķku fólki. Og nś nżveriš eru tvö dęmi um birtingu sįlarpśkans sem nęrist į fordómum, žótt meš ólķkum hętti sé.
Annaš dęmiš er sś kvörtun bandarķskra hermanna aš žeim hafi veriš vķsaš śt af skemmtistaš vegna litarhįttar. Nś hef ég ekki fariš dult meš žį skošun mķna, aš ég er andvķgur žvķ aš hér sé erlend herstöš. Ég tel žaš minnkun hverri sjįlfstęšri žjóš aš hafa ķ landi sķnu erlenda hermenn, og gildir žį einu hvašan žeir koma. Hins vegar snertir sś skošun į engan hįtt žį einstaklinga sem hér starfa ķ herstöšinni hverju sinni, enda rįša žeir engu um dvöl hersins. Okkur ber aš umgangast žį sem einstaklinga į sama hįtt og annaš fólk sem gistir land okkar. Žess vegna skiptir engu ķ įšurnefndu dęmi hvort mennirnir sem halda žvķ fram aš žeim hafi veriš vķsaš burt vegna litarhįttar, eru hermann eša ekki. En ef svo er komiš ķ Reykjavķk, aš mönnum sé vķsaš śt af almennum skemmtistöšum eša veitingahśsum vegna litarhįttar, žį er žaš alvarlegt mįl og veršur aš taka föstum tökum žegar ķ staš. Žaš mį engum lķšast aš fótumtroša žannig sjįlfsögšustu mannréttindi.

Börnin okkar
Hitt dęmiš er grein eftir Magnśs Žorsteinsson bónda sem birtist ķ dįlknum Velvakanda ķ lok nóvember og nefnist Žjóšarsjįlfsvķg. Žar er žvķ haldiš fram aš flestar norręnar žjóšir séu "į leišinni til sjįlfsvķgs meš takmarkalausum innflutningi fólks frį löndum žrišja heimsins".  Vill greinarhöfundur vernda atgervi og aušlegš ķslenska kynstofnsins "meš žvķ aš koma į löggjöf um verndun ķslensks žjóšarstofns, en ķ žeirri löggjöf žarf aš felast bann viš innflutningi fólks frį löndum žrišja heimsins, ekki sķst ęttleišingarbarna og kvenna frį Tęlandi og Filippseyjum".
Žessi grein leišir hugann aš fręgri kenningu sem nefnd var "Blut und Boden" ķ žrišja rķkinu sem įtti aš lifa ķ žśsund įr į hugsjóninni um hreinręktašan yfirburšakynstofn hins norręna manns. Greinarhöfundi viršist hins vegar ekki kunnugt um aš ķslensk žjóš hefur aldrei getaš "stįtaš" af žvķ aš tilheyra hreinręktušum norręnum kynstofni. Viš erum frį upphafi blanda norręnna manna og kelta sem settust hér aš, gįfust žessu landi og geršu žaš aš sķnu, og geršust ein žjóš meš žeim lifnašarhįttum sem ašstęšur ķ žessu landi kröfšust og gįtu sķšan af sér žann arf sem viš köllum ķslenska menningu og fest ķ samžęttingu lands, žjóšar og tungu, hinni fręgu žrenningu sem Snorri Hjartarson oršaši svo vel.
Žaš fólk sem sķšan hefur flust hingaš, sest hér aš og gengiš inn ķ žjóš okkar, hefur hvergi spillt henni, heldur miklu fremur aušgagš hana. Kannski er skżrasta dęmiš aš finna ķ tónlistarlķfi okkar. Viš höfum veriš svo einstaklega heppin aš hingaš hafa flust tónlistarmann, sem margir hafa veriš forystumenn į žvķ sviši, og žeir hafa allir aukiš lķf okkar aš fegurš listarinnar.
Kynlegt er aš greinarhöfundur skuli veitast sérstaklega aš ęttleišingarbörnum. Ekki veit ég hvort hann hefur reynslu af žeim. Žaš hef ég hins vegar. Meira en tuttugu įra reynslu. Žaš er stórkostlegt žegar tekst aš leiša saman foreldra sem vilja eignast börn og börn sem vilja og žurfa aš eignast foreldra. Žegar žessi börn koma hingaš, eru žau Ķslendingar. Ķslenska er móšurmįl žeirra og śtilt skiptir engu ķ žvķ sambandi. Žau eru žegar frį upphafi Ķslendingar og geta aldrei oršiš neitt annaš. Žau eru einfaldlega börnin okkar.

Örstutt saga
Sagt er aš žį fyrst séum viš laus viš kynžįttafordóma žegar viš sjįum einstaklinginn en ekki litarhįttinn. Ef bariš er aš dyrum okkar og viš hugsum žegar viš opnum: žetta er svertingi, - žį erum viš enn meš kynžįttafordóma. Ef viš hins vegar hugsum ekkert eša hugsum ósjįlfrįtt: žetta er manneskja eša žetta er Jón - žį erum viš laus undan bölvun fordómanna.
Og nś vil ég ljśka žessum oršum meš örstuttri sögu. Veturinn 1956-57 bjó ég į stśdentaheimili ķ Munchen sem hét Internationales Haus og hafši į stefnuskrį sinni aš žar byggju nįmsmenn frį sem flestum löndum heims ķ sįtt og samlyndi. Viš sem fyrir vorum, įttum aš kynna nżja ķbśa, og aš žvķ kom aš mér var fališ žaš verkefni. Žetta var ungur mašur frį sušurrķkum Bandarķkjanna. Allt gekk vel žar til viš komum ķ matsalinn aš fį okkur aš borša. Viš sóttum okkur mat į bakka, og ég gekk į undan honum og settist viš borš. En hann kom ekki į eftir mér, heldur stóš į mišju gólfi eins og žvara. Ég veifaši honum aš koma, enhann hreyfši sig ekki. Žį gekk ég til hans og spurši hvaš vęri aš. Hann sagšist ekki geta sest viš boršiš. Ég leit žangaš og tók žį eftir žvķ aš ég hafši sest į móti ungri stślku frį Senegal, sem var aš lęra lęknisfręši, biksvartri stślku, stórglęsilegri sem var sķbrosandi og hvers manns hugljśfi. Ungi mašurinn gat ekki sest viš sama borš og svertingi. Ég sagši honum žį aš hann žekkti reglur hśssins. Annaš hvort settist hann hjį stślkunni umsvifalaust, eša flytti burt. Žessi saga endar vel. Ungi mašurinn settist hjį stślkunni, og žau uršu mestu mįtar. 

Aš sjį fyrir lit


Svęši